Pričao mi đede Da je tekla rijeka pa je više nema, Da se svaki junak na oružije sprema. Da su svetinje naše na svaka dva koraka, Da je riječ i knjiga kao sablja jaka. Pričao mi đede! Poslednji od Petrovića kralj Nikola, Još uvijek u dvoru čuva blaga svoja. Njegove ćerke, ljepotice, crnogorke naše, Krasile su dostojanstveno evropske dvore vaše. Milica, Zorka, Ksenija, Vjera i Jelena Ostaše do danas najmilija ženska imena. I još mi đede pričao, O Orlovom kršu i o Manastiru, đe počivaju Danilo i Vasilije, Svakom Crnogorcu ono što je najsvetije. Lovćen, Njegoš i njegova oda Dozvoliti neće da se Crna Gora proda. Pričao mi đede uz zvuke gusala, Svaka rana sa boja prolaziše sama. Vladičina bašta, Mlin i Biljarda, Sve tajne ipak nam neće otkriti sada. Malo po malo čekaće turista rijeke Da im dočaraju drevne slike neke. Da čuje Evropa za jedan mali grad, Cetinje vas čeka posjetite ga sad. Krsto Pejović