Zaječar
Vue d'ensemble
ZAJEČAR
Ja sam odabrala jedno pozorište i grad Zaječar, jer sam u njemu provela značajni deo svog detinjstva, na raspustima kod bake i deke. U tom gradu postoji jedna znamenitost, koja je značajna za kulturnu baštinu naše zemlje Srbije, a to je Narodno pozorište Timočke Krajine “ Zoran Radmilović”. U tom pozorištu sam sa bakom i dekom gledala nekoliko dečijih predstava kad sam bila mala, i nosim lepe uspomene iz njega. Zgrada pozorišta je arhitektonski jako lepa, i ako mala, privlači pažnju visokim belim stubovima na ulaznim stepenicama, pa deluje grandiozno i veće nego što inače jeste. Meni, kao maloj devojčici, tada se činila još većom.
Predstave Zaječarskog pozorista su se izvodile i na “daskama koje život znače” nekih Evropskih pozorišta, i osvajale nagrade i naklonost publike drugih zemalja. Samim tim, tako malo pozorište iz jednog malog grada, kao što je Zaječar, zaslužuje značajno mesto u kulturnoj baštini Evrope. Svojim sjajnim predstavama i odličnim glumcima može da se meri sa velikim i značajnim pozorištima širom Evrope. To je blago svake zemlje, kojom ona može da se predstavi izvan svojih granica, i sruši jezičke, rasne ili kulturne barijere koje mogu da postoje između njih. Jer jezik umetnosti ruši sve barijere među ljudima.
Za mene je Evropska baština bogatstvo jedne zemlje u njenom kulturnom nasleđu, a pre svega u ljudima, koji svojim doprinosom umetnosti, kulturi, nauci, predstavljaju i prikazuju svoju zemlju u najboljem svetlu i izdanju. Na taj način smo kao deo Evrope značajni za celu sliku koju šaljemo svetu o nama kao celini. Smatram da svaka zemlja, ma koliko mala bila, može da doprinese bogatom nasleđu, koje ostavljamo budućim generacija za istoriju koju sami ispisujemo. Različitosti u kulturama Evropskih zemalja treba međusobno da se obogaćuju razumevanjem drugih, i prihvatanjem tih različitosti kao dela nečijeg nasleđa, koji je je bitan za razvoj i lepotu neke zemlje. Za zajednički život, u jednoj velikoj kući, pod krovom Evrope, potrebno je da sve zemlje doprinose razvojem obrazovanja, nauke, umetnosti i kulture, i da se naš suživot zasniva na lepim i pravim vrednostima kojima je obogaćujemo. Pozorišta su jedna od njih, i zato smatram da su značajna za kulturnu baštinu Evrope.
“Grad Zaječar se nalazi u Istočnoj Srbiji. Zaječar je poznat po imenima velikana koje je iznedrio, Nikoli Pašiću, Zoranu Radmiloviću, Đorđu Genčiću, a takođe je poznat i po festivalu ‚,Gitarijada”, koji se održava jednom godišnje, još od 60-tih godina prošlog veka. Zaječar je grad koji posebno privlači pažnju turistima. Najpoznatiji kulturni spomenik grada Zaječara je Viminacijum “Felix Romuliana”, koja se nalazi kod Gamzigradske banje, u blizini Zaječara. “Felix Romuliana” je priznata kao svetska kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a.
Znamenitosti Zaječara
* U Zaječaru su u počast izginulim ratnicima podignuti spomenici. Neki od njih su Spomen-česma, Spomen-kosturnica palim borcima NOR-a, Spomenik borcima palim u NOR-u, Spomenik izginulim ratnicima u balkanskim i Prvom svetskom ratu, Spomenik izginulim učesnicima Timočke bune.
ZNAČAJNE TURISTIČKE MANIFESTACIJE U ZAJEČARU
‚‚Dani Zorana Radmilovića” – Ova manifestacija traje deset dana, i idržava se u drugoj polovini oktobra. Ovaj festival se održava u znak sećanja na slavnog glumca Zorana Radmilovića. Takođe u znak sećanja na ovog glumca, pozorište nosi njegovo ime.
,,Gitarijada” – Jedan od najstarijih rok festivala u Evropi, prvi put je održan početkom 60-tih godina prošlog veka. Održava se početkom avgusta i traje oko tri dana .Ova manifestacija u kampu na Kraljevici okupi oko 15.000 mladih posetilaca.
,,Hajduk Veljkovi dani” – Održava se u sećanje na srpskog junaka Hajduk Veljka Petrovića.
,,Narodni muzej Zaječar” – Nalazi se u centru grada Zaječara i osnovan je marta 1951 godine.
‚‚Radul beogov čardak“– Nalazi se u centru Zaječara, u trgovačkom delu grada. Jedan je od spomenika orijentalne arhitekture u ovom kraju. Prema legendi, sagrađen je krajem 18.veka i pripadao je nepoznatom Turskom begu.
O Zaječarskom pozorištu, kao kulturnoj baštini
*Pozorište u Zaječaru formirano je 1946. godine kao Oblasno narodno pozorište. Prva predstava, koja je odigrana, 2. februara 1947. godine u zgradi nekadašnjeg Esnafskog doma, na sceni novog profesionalnog pozorišta, bila je „Žita cvetaju“ Jurija Mokreva. Za veoma kratko vreme, Zaječarsko Pozorište izraslo je u uglednu i dobro organizovanu kulturnu ustanovu, koja je svoju delatnost u početku vršila na području Timočke krajine.
Na inicijativu ljudi iz zaječarskog teatra 1965. godine u Zaječaru je osnovan jedan od najznačajnijih pozorišnih festivala u Srbiji - Susreti profesionalnih pozorišta Srbije „Joakim Vujić“. Za više od pet decenija, koliko ovaj festival traje, Zaječar je šest puta bio domaćin, a ansambl pozorišta osvojio 80 nagrada na festivalima koji su održavani širom Srbije, čime se svrstava u najuspešnije teatre u zemlji.
Komadi “Kamen za pod glavu“, „Četiri sata“, „Karolina Nojber“, „Putujuće pozorište Šopalović“ samo su deo ostvarenja koja su pobudila pažnju publike ali i stručnog dela javnosti, osvojivši, ne mali broj nagrada za glumačko izvođenje, režiju, scenografiju i kostime, na raznim festivalima u zemlji i inostranstvu.
„Dani Zorana Radmilovića“, smotra najboljih pozorišnih ostvarenja, osnovani su 1992.godine , a nagrada koja nosi Zoranovo ime, u glumačkom svetu, važi za jednu od najprestižnijih.
Od 2009. godine održava se i „ZajeČAR“, Međunarodni pozorišni festival za decu, smotra vrhunskih pozorišnih predstava za najmlađe profesionalnih teatara iz zemlje i inostranstva.
Za više od 70 godina postojanja i uspešnog rada, pozorište u Zaječaru spada u naznačajnije institucije kulture na istoku Srbije. Do današnjih dana, pozorište je izvelo preko 420 premijera.”
Sofia Đurić